Knjižnica je prostor koji skuplja i koncentrira znanje, dakle per se na unutra okrenut prostor, a ujedno prostor iz kojeg se granaju putevi znanja. Knjižnica nije trezor u kojem bi se čuvale tajne, ona je tajna sama, a otkrivanje njene slojevitosti svakome je dostupno.
Knjižnica je prostor duha, koji uhvacen u knjigu čeka oslobađanje.
Knjižnica je, dakle, slobodan prostor.
Knjiga je ladica u koju su spremljene stvari koje su nam povremeno potrebne. Knjižnica je prema tome i ormar s nebrojenim pretincima i – što nije najmanje važno – knjižnica je ormar u kojem i sami živimo.
U zatvorenom nas ormaru muči klaustrofobija.
Otvoreni ormar dopušta da u nj uđemo i iz njega izađemo, da u njemu jesmo ili nismo.
Knjižnica prije svega znači knjigu.
Biti s knjigom znači biti sam sa sobom.
Knjižnica je dakle otvoreni prostor, u kojem zatvorenost, izolaciju, usredotočenost i koncentraciju trebamo tražiti u nama samima.